četvrtak, 22.11.2007.
Ja se duboko ispričavam!!!!!
Htjela sam obrisati svoj stari blog, i umjesto njega, obrisala sam ovaj, ali, ja se nadam da ćete svi koji su ikada bili ovdje doći još koji puta i da će ostaviti svoj link kako bi se i dalje mogli čuti.
pusa...
za neko određeno vrijeme ću staviti ponovno neki nice postić....
Uhvatila sam mrtvaca za ruku
Bus je krenuo rano, oko pola 3 u noći. Popila sam tabletu kako nebi rigala po ostalima i uvalila se na svoje sjedeće mjesto. Polako smo krenuli prema Amsterdamu. Vozili smo se već duže vrijeme i osjetila sam žudnju za wc-om. Prošla sam do vozača i lubazno ga pitala za koliko vremena ćemo stati. Hvala Bogu, bilo je uskoro. Otrčaća sam na WC i obavila sve što treba. Tada me počeo hvatati neki čudan osjećaj, kao da sam napušena ili tako nešto, ali ipak sam prošla i kupila sendvič i Coca-Colu na pumpi. Dok sam to žderala i polako se približvala autobusu primjetila sam da je jedna čivjek ostao spavati u njemu. Oslučila sam skoknuti i kupiti mu čokoladicu jer je bio malo krupniji i zasigurno je već ogladnio. Vrijeme je bilo za polazak. Popela sam se u autobus i sjela do čovjeka koji je spavao. Htjela sam ga što prije obradovati čokoladicom i lagano sam ga primila za rame i počela tresti. Kako sam shvatila da ovaj ne reagira (gad, a i čokoladicu sam mu kupila) uhvatila sam ga svojim najjačim stiskom za ruku i povukal prema sebi. Osjetila sam kako je on totalno hladan i pogledala mu u facu, a kad ono u PM čovjek mrtav do mene. Počela sam se derati i vrištati, vozač je stao, i jedino čega se sljedećeg sjećam da sam se našla u zagrljaju neke dobre žene koja je na putovanje krenula sa mužem, umrlim.
